|
Ekonomičnost
rada ložišnog uređaja najjednostavnije ocjenjujemo na osnovu
kontrole izgaranja goriva. Pri tome se mjernim instrumentom na
izlazu dimnih plinova iz ložišta mjeri sadržaj ugljičnog dioksida u
dimnim plinovima i temperatura dimnih plinova.
Ta dva
mjerna parametra daju jasnu sliku o stupnju iskorištenja ložišnog
uređaja te vezano za to pokazuje da li će doći ili ne do
kondenzacije dimnih plinova na izlazu iz ložišnog uređaja.
Pri izgaranju lož ulja teoretski je količina ugljičnog dioksida
sadržanog u dimnim plinovima maksimalno 15,5%.
Ova količina je ovisna od vrste lož ulja ali se uglavnom kreće oko
15,5%.Stvarno izmjerena količina ugljičnog dioksida u dimnim
plinovima bit će u svakom slučaju manja od maksimalno moguće, ali
treba nastojati da ne bude manja od 12%.
Ukoliko je ta veličina manja tada ložišni uređaj radi s većim
pretičkom zraka u kom slučaju sumpor sadržan u loživom ulju u
znatnoj mjeri izgara u obliku sumpornog trioksida što bitno utječe
na povećanje temperature rošenja i znatnije izraženu kondenzaciju
dimnih plinova.
|
